Djuro Jurica Prejac rođen je 1870. u Desiniću podno Velikog Tabora. U petoj godini uči glasovir, u sedmoj svira na orguljama u mjesnoj crkvi sv. Jurja u Desiniću. Gimnaziju pohađa u Varaždinu, a grafički nauk uči u tiskari Narodnih novina u Zagrebu, ali više vremena provodi u Hrvatskom Narodnom kazalištu negoli na poslu u tiskari. Glumu i druge umjetničke vještine uči u Zagrebu i Beču. Djelovao je u kazalištima u Ljubljani, Splitu, Banjoj Luci, Sarajevu, Osijeku i Zagrebu. Čitav životni vijek bavio se glazbom i svirao skoro sve instrumente. Pjevanje je učio kod maestra Ivana pl. Zajca. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu preuzima partije u operetama i operama koje je do tada imao Zvonimir Freundenrich. 

Radio je kao dramaturg, scenarist, scenograf, baletan i koreograf, a bio je i glumac, režiser, libretist, kompozitor. Doslovce nema posla u kazalištu koji Jurica nije radio. Učitelj je mimike i deklamacije u Hrvatskom glazbenim zavodu u Zagrebu tako velikim imenima kao što su: Ivo Badalić, Viktor Bek i glasoviti Zvonimir Rogoz. Tisak Zagreba onog doba pisao je: "Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu ne može se zamisliti bez Gjure Jurice Prejca". Taj velikan zagorske i hrvatske kulture, nažalost, nema ni svoje ulice niti traga osim memorijala u Velikom Taboru kraj Desinića. Gjuro Prejac je ipak najpoznatiji kao autor mnogih skladbi. 

  Spjevao je među ostalim "Vu plavem trnaci", "Peharček moj", koje danas smatraju "narodnim" pjesmama. Napisao je libreta i komponirao operete: "Vječiti ženik", "Apaš Kavalir", "Mis Eva". Dramatizirao je Šenoine romane: "Čuvaj se senjske ruke", i "Seljačka buna". Napisao je komedije: "Zajutrak", "Tko je mrtav" i "Znatiželjni tast". Oproštajnu predstavu Gjure Prejca u HNK organizirao je "začasni odbor" na čelu kojeg je bio gospodin Miroslav grof Kulmer predsjednik Praštedionice, dr. Nikola Andrić, pomoćnik ministra prosvjete, te Branko Stanislav pl. Horvat intiman Juričin prijatelj. Članovi Odbora bili su g. Msgr. Janko Barle, dr. Albert Bazala, Rudolf Erber, Nikola Faler, dr. Oto Frangeš...

   Evo što prilikom oproštaja Gjure Prejca od Hrvatskog narodnog kazališta piše S.Stiegler u listu "Društvo Zagrepčana": "Cijeneći Prejčeve neprolazne zasluge za naše kazalište, a time i naš Zagreb, potrebno je da vrlom našem umjetniku prigodom oproštaja Zagreb dade ono priznanje, koje je i zaslužio svojim mnogostrukim umjetničkim radom. Razumije se da će Gjuru Prejca Zagrepčani svjesni svoje moralne obaveze najbolje nagraditi svojom prisutnošću kod oproštajne proslave, odnosno premijere njegova najnovijeg scenskog djela, glazbene šale "Vječni ženik". Uprava je Narodnog kazališta, sa željom da se oduži velikom kazališnome pregaocu za sav njegov požrtvovni umjetnički rad, uzela njegovo oproštajno dijelo na scenu s time, da glazbenu šalu "Vječiti ženik" daje na velikoj pozornici sa našim operetnim pravcima, sa opernim zborom i velikim orkestrom, a u režiji glavnog redatelja g. Tita Strozzia, te pod muzičkim vodstvom omiljenog kapelnika maestra g. Lovra Matačića. Opraštajući se u ovim stupcima sa članom našeg društva kao glumcem, mi mu želimo dugi još i plodonosni život po naš dragi narod i bijeli Zagreb!"

                            Soba Đure Prejca

  Desinić i njegovi stanovnici zahvalni su svom velikanu na njegovom ogromnom doprinosu povijesti Desinića.