U dugim zimskim olujnim noćima pokoji put  se čuje jecanje Veronike Desinićke, lijepe seoske djevojke koja je u 15. stoljeću živjela u Desiniću podno Velikog Tabora u kojem je stolovao moćni ban Hrvatske grof Herman Celjski. Jednog je dana, jašuči očevim posjedom, njegov sin Fridrih ugledao ljepoticu Veroniku i snažno se zaljubio. To nije bilo po volji ocu Hermanu koji se suprostavio toj vezi. Mladi je par, siguran u svoju ljubav, pobjegao u grad Fridrihštajn, koji je njegov otac izgradio kao lovačku kuću, u blizini Kočevja, na granici uz Gorski kotar. Medeni mjesec nije dugo trajao. Grof Herman saznao je gdje mu je sin i odmah uputio vojsku da uhvati mlade ljubavnike. Iako je vojska opkolila Fridrihštajn, Fridrih uspjeva izbaviti Veroniku iz obruča te je uputi da bježi preko Gorskog kotara, Pokuplja, Moslavine i Kalnika sve do seoca Sv. Margita. Tu se Veronika sakrila kod jednog seljaka kod kojeg je je znao prespavati i Fridrih nakon lova.    Istovremeno, Fridrih nije uspio pobjeći pred očevom vojskom koja ga je uhitila i privela u Veliki Tabor. Otac ga nije htio ni pogledati već ga dade zatvoriti u Celje u jednu visoku kulu veličine 8x8 metara, a visoku 23 metra. Kula je bila bez krova, a vrata i prozori su zazidani čim je Fridrih u nju zatočen. Ostavljen je samo otvor kroz koji mu je dostavljana hrana. Otac ga oslobađa četiri godine kasnije iz kule koja se na slovenskom jeziku zove Fridrihov stolp, no prekasno. Fridrih je postao fizički i psihički nesposoban za daljni život i  povijest ga više ne spominje. Veronika također nije imala sreće. Hermanovi žbiri su uskoro saznali za nju, uhitili je i zatvorili u mali zatvor bez prozora na ulazu u dvorište Velikog Tabora. Ban Herman je odmah pozvao suce da joj sude kao coprnici. Nakon dva dana ispitivanja i vijećanja su izjavili:» Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema Vašem sinu Fridrihu. No presvijetli bane! Ljubav nikad nije bila grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane, završen!» Nakon odlaska suca ban Herman daje kaštelanu dvorca nalog da se djevojka udavi u kaci vode, što je ovaj i učinio. Nesretnu djevojku su zazidali na prvom katu u peterokatnoj kuli.